Prigradska naselja Donjeg Miholjca

PRIGRADSKA NASELJA GRADA DONJEG MIHOLJCA

GOLINCI

Golinci su malo selo smješteno nedaleko od Donjeg Miholjca koje broji oko 500 stanovnika, od toga 370 punoljetnih i 130 djece. U blizini Golinaca nalazi se rijeka Karašica. 1967.godine kroz Golince su napravljene ceste, gradnja nogostupa započeta je 1978.godine, a završena dvije godine kasnije. 1990.godine cijelo je selo asfaltirano, a 1992.ono je spojeno sa susjednim selom Miholjačkim Porečom. Električna energija provedena je 1960.godine, škola je sagrađena 1888.godine, a crkva sv. Ivana Glagosijeka 1890.godine. U Golincima djeluje nekoliko nositelja društvenih aktivnosti: DVD Golinci, Športsko ribolovno društvo Linjak Golinci, Nogometni klub Mladost Golinci te Lovačko društvo Kobac Golinci. U mjestu je nekada postojao most preko rijeke Karašice koji je vodio do malog naselja zvanog Kabalna koje je također pripadalo Golincima. Ondje je tada živjelo tridesetak stanovnika, no tijekom određenog vremenskog razdoblja naselje nestaje. Većina se stanovnika u Golincima bavi poljoprivredom, tako da trenutačno tamo postoji nekoliko obrta kao što su proizvodnja povrća tvrtke PZ-Matijević, proizvodnja kozjeg sira Vešligaj, te uzgoj gljiva obitelji Lavošević.

MIHOLJAČKI POREČ

Miholjački Poreč smjestio se na desnoj obali Karašice i jedno je u nizu naselja donjega toka ove nekoć prometne rijeke, odnosno žile-kucavice srednjovjekovnoga gospodarstva donjomiholjačkoga kraja i Valpovštine. Današnji Miholjački Poreč nastao je sredinom 18.stoljeća doseljavanjem stanovnika iz zaselaka uz Karašicu, koji su svoja imanja i ognjišta, podignuta još „u stoljeću sedmom“ (a možda i ranije), zamijenila kućama i gospodarskim zgradama čiji je međusobni raspored propisala još carica i kraljica Marija Terezija. Uz njih su se u Miholjačkom Poreču naselili i Šokci, hrvatsko stanovništvo pridošlo iz Bosne. Stanovnici Miholjačkog Poreča tradicionalno se bave uzgojem stoke i biljnih kultura, na žalost ne za tržište već za svoje potrebe. U novije vrijeme počeli su nuditi, isprva sramežljivo, a sada sve značajnije, povrtne kulture, pa i cvijeće. Oduvijek su lovili ribu, kornjače i sisavce koji žive u vodi i uz vodu, te riječne školjke po čijoj su prodaji bili poznati na tržnicama Donjeg Miholjca, Valpova pa čak i Osijeka i koji su bili osnovica njihova jelovnika.

PODGAJCI PODRAVSKI

Mjesto je dobilo ime po riječi gaj, čije je značenje šumica, šumarak, te naziv upućuje na to da su se u svoje vrijeme mještani naselili pod gajem. Arheolog Josip Brunšmid (Vinkovci, 10.II.1858.-Zagreb, 29.X.1929.) pokušao je prema bilješkama koje je u svoje vrijeme mogao imati na temelju novca rekonstruirati pretpovijesne trgovačke putove u posljednja dva stoljeća prije Krista, te je ustanovio da je najviše nalaza novca bilo uz mjesta uz Dunav, od Zemuna do Dalja, te uz Dravu od Osijeka do Podgajaca Podravskih.

 

 

RAKITOVICA

Selo Rakitovica spominje se od prije šest stotina godina, u 14.stoljeću. Usmena predaja i ostaci bivših nastambi pokazuju da he selo postojalo uz korito rijeke Karašice, na prostoru Rudina, pod imenom Staro Selo. Zanimljivo je spomenuti da je na sjevernoj strani sela, uz današnju cestu prema Donjem Miholjcu, postojao hrast kojeg se stari seljani još uvijek sjećaju po imenu „vilovski rast“. Bio je glasovit po svojoj starosti, a još više po vilinskoj moći. Ljudi su vjerovali i pričali da mu je moć bila velika jer je on bio centar svih vila i vještica od „Aršanja“ (brdo u Mađarskoj) do Papuka. Poznat je po utvrdama, „svećicama“, vatrama i prikazama, a sve je to, po njihovu mišljenju, prouzrokovalo stradanja u njegovoj blizini. Prva crkva u Rakitovici podignuta je 1798.godine. To je crkva sv.Jakoba apostola, koja je obnovljena i uređena Kao filijala župe Donji Miholjac. Kulturno umjetničko društvo u Rakitovici osnovano je davne 1929.godine. Osnivači KUD-a bili su seoski učitelj Venos po kojem se i danas zove ulica u Rakitovici, Venoseva, i Josip Čoklić čije ime danas nosi KUD.

RADIKOVCI

Ugarski palatin Rado ili Radovan proširio je svoju vlast u 11.st.u Slavoniji blizu Drave i čini se da je on dao ime ovom mjestu. Radikovci su 1789.postali samostalna župa s filijalama Poreč i Golinci. 1738.godine imali su drvenu crkvu od pletera posvećenu sv.Ani. Župni stan u Radikovcima podignut je 1834.godine.

 

 

 

 
SVETI ĐURAĐ

Mjesto i župa Sveti Đurađ dobili su ime po nebeskom zaštitniku crkve i župe sv.Jurju – mučeniku, čije se ime u Slavoniji izgovaralo Đurađ, a njegov se spomendan ili blagdan i danas zove Đurđevo. U dokumentima pisanim latinskim, talijanskim, mađarskim i hrvatskim jezikom ispred imena sela i župe Sveti Đurađ uvijek stoji pridjev sveti (Sanctus Georgius, San Giorgio, Szent Gyorgy, Sveti Đurađ). Selo Sveti Đurađ nalazi se u podravskom djelu Slavonije, u Osječko-baranjskoj županiji istočno od Donjeg Miholjca, uz rijeku Dravu.

 

Copyright © 2009 Turistička zajednica Grada Donjeg Miholjca - Sva prava pridržana   |   Uvjeti korištenja   |  Impressum